Draga braćo i sestre.

U ovom ramazanu obilježavamo i Dan džamija. Sedmog maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima srušena je  Ferhadija džamiju u Banja Luci, te je stoga ovaj dan prihvaćen kao Dan džamija. Na ovaj dan sjećamo se svih porušenih džamija, mesdžida i vjerskih objekata tokom nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Na područjima koja su kontrolisali Vojska Republike Srpske i Hrvatsko vijeće odbrane džamije su planski i sistemski rušene. U tom neciviliziranom i rušilačkom pohodu uništeno je i oštećeno više od 80% džamija i vjerskih objekata. Brojne bosanske džamije bili su spomenici nulte kategorije, pod zaštitom države i UNESCA, kao što su Aladža-džamija u Foči, Ferhadija i Arnaudija u Banja Luci, Sinan-pašina džamija u Čajniču, Šišman Ibrahim-pašina džamija u Počitelju i dr. Nerijetko su sa ostacima porušenih džamija zakopavana i tijela ubijenih Bošnjaka. U zajedničke grobnice ukopavani su ubijeni Bošnjaci i njihove džamije. Bila su to teška vremena, kada se naš narod suočavao s teškim iskušenjima agresije i genocida.

Draga braćo i sestre.

Ponovnom izgradnjom svih naših porušenih džamija, po ko zna koji put, podigli su se i obnovili i naši džemati, a naš narod se uspravio i ojačao.

U vremenima teških iskušenja i trauma, ljudi su tražili utjehu i snagu u džamijskom okrilju. Okupljali su se ispred mihraba, koji su uglavnom postavljani na bedemima naše domovine, na važnim tačkama i mjestima. U njima su bili naši autoriteti, jedan korak ispred džemata, a koje su naši ljudi slijedili i slušali.  Stoga, naše postojanje i naš opstanak vezan je za naše mihrabe i džamije.

Džamije su simboli naše slobode. Stoljećima su nas oslobađale i u nama čuvale važan osjećaj slobode. Bili smo slobodni i dostojanstveni u povijesti onoliko koliko smo u džamije ulazili i u njima se na sedždu Bogu spuštali. Također, džamije su mjesta koja čuvaju sve naše vrijednosti, tradiciju, autoritete, osvježavaju naša sjećanja. Džamije nas povezuju i sa svim prethodnim generacijama, čestitim ljudima, vakifima, imamima, hafizima, mujezinima i gazijama.

U džamijama se učimo redu, poštivanju starijih, slušanju učenih, samilosti prema mlađima. U džamijama preuzimamo svoje obaveze i shvatamo svoju ulogu. U džamijama spoznajemo svog Stvoritelja. Kao takva, džamija je i simbol naše zrelosti.

Stoga, čuvajmo naše džamije. Naš odnos prema džamijama, u mnogome će odrediti i naše stanje i položaj. Također, čuvajmo i sve ukrase naših džamija. Čuvajmo sve džamijske običaje, tradicionalne mevlude, tevhide i zikrove, dječije hatma dove, itikafe, mukabele, ikrar dove, i mnoge druge lijepe adete i ukrase.

Draga braćo i sestre.

Tokom aktuelne pandemije u našim džamijama svakodnevno se uče ezani, salavati, obavljaju namazi, uče mukabele. Džematski odbori se brinu o džamijama, uređuju ih i pripremaju. Stoga, radujmo se našem ponovnom okupljanju u našim džamijama. Naš žal i potreba za džamijom u vremenu ovog iskušenja jasna je potvrda pripadnosti i znak čiste vjere.

Budimo prave sahibije svoga vatana. Tražimo sve Allahove znakove, sve čuvare i ljepote ove zemlje. Ta svijest budi duboko poštivanje. Tada se vjera u srcu smiruje a u djelu upotpunjuje.

Molimo dragog Boga da ukabuli naše ibadete, naše namaze, post, zekat i druga dobra djela. Molimo dragog Boga da se smiluje našim umrlima, a našoj djeci da podari selameta. Molimo dragog Boga da naše džamije budu svjedok za nas a ne protiv nas i naših porodica.